Download Žarko Paić Gradovi Izbjeglica Lévinas i Derrida Final PDF

TitleŽarko Paić Gradovi Izbjeglica Lévinas i Derrida Final
File Size950.4 KB
Total Pages120
Document Text Contents
Page 2

http://www.inegs.com/

Page 60

60



pristupa u suvremenim liberalnim poretcima politikama gostoprimstva

stranaca, izbjeglica i azilanata. U kontekstu rasprave o judaizmu i politici

u suvremenome svijetu postavlja se neizbježno pitanje o odnosu svetoga

i svjetovnoga, religioznoga i političkoga kad je riječ o etičkim pitanjima

pojedinačnih sloboda, dužnosti i normi u složenim modernim društvima.
45



Tko je stvarni „subjekt“ etike gostoljubivosti s njezinim činom

bezuvjetne ljubavi spram Drugoga kao privremenoga (?) gosta u „mojoj“

kući? Ako je to jedinka bez ukorijenjenosti u mreže društvenih odnosa

unutar kulture i politike današnje Europe, kozmopolitskoga poretka i

svijeta kao nečeg mnogo višega od globalne planetarnosti informacija i

kretanja kapitala bez granica, onda je riječ o individuumu bez drugih

obveza osim plaćanja poreza državi i minimalne odanosti civilnoj religiji

njezine običajnosti. Ethos u jednom drukčijem smislu, kako vidjesmo,

može biti za Lévinasa samo etičnost onkraj Zakona ili etičko koje

prethodi etici i politici. Već je u tome nerazrješiv problem. Jer pojam

subjekta kojim se ovdje služimo postaje ili taocem vlastita humanitarizma

iz savjesti tako što pojedinac kao individuum u građanskome društvu

ispunjava više od onoga što država želi i hoće. Drugim riječima, subjekt

više nije dekartovsko-kantovsko „Ja mislim“ iz transcendentalnoga

horizonta svijesti. Umjesto toga, njegova dobrodošlica dolasku Drugoga

posve preokreće način subjektiviranja. Sada se subjekt više ne može

utemeljiti „racionalno“. Ali niti subverzijom poretka u smislu Lacana koji

želju za djelovanjem smatra prethodećem racionalne činu odluke.

Štoviše, subjekt je činom bezuvjetne ljubavi spram Drugoga čitavu etičku

zadanost imperativa i postulata uma sveo na jednostavnu riječ

bezuvjetne odgovornosti spram Drugoga: „Dobrodošao!“ Što iz toga

proizlazi moguće je razaznati već otuda što Lévinas umjesto

transcendencije svijesti u smislu Huserlove fenomenologije i njezina

45

Emmanuel Lévinas, „Difficult Freedom“, u: The Levinas Reader, str. 249-266.

Page 61

61



pronalaska rješenja izlaska iz ljuske cogita u zajednicu s pomoću

intersubjektivnosti u kasnome mišljenju, a implicitno je to naznačeno već

i u djelu Totalitet i beskonačno (Totalité et infini), zagovara „metafizički

događaj transcendencije“ s onu stranu subjekta. Zaboravimo

intersubjektivnost kakva god bila! Sve je to neuspjelo poslanstvo jedne iz

temelja razorene opsjene vladavine uma nad zbiljom. Nešto je drugo

ovdje posrijedi.

Kako Drugi mijenja subjektivnost subjekta iz etičke perspektive?

Naprosto tako što se subjekt sada nalazi u posve drugoj i drukčijoj

konstelaciji odnosa. Bezuvjetna i beskrajna ljubav spram pravednosti

omogućuje mu da „vlastitu“ slobodu više ne doživljava u strogome

liberalnome shvaćanju tolerancije Drugoga. Riječ je o nečemu čudovišno

prekretnome. Subjekt nije Drugi za Lévinasa niti se, pak, gost u „mojoj“

kući može smatrati razlogom „moje“ dramatske promjene: od samoljublja

do žrtvovanja. Ništa od toga. S Drugim nastaje novi događaj

transcendencije subjekta i njegove promjene ranga u otvorenosti svijeta

kao takvoga. No, Lévinasov je preokret metafizike uvođenjem etičkoga

diskursa u cjelini samo neuspjeli događaj rastemeljenja onoga što je već

Heidegger prvi od svih u 20. stoljeću nastojao izvesti iz same „biti“

metafizike. Pokušao je to, naime, promisliti bez „ludosti“ etike i svih

etičkih vratolomija drugosti, Drugoga i razlike. Trag Heideggera je

neizbrisiv u svim nakanama da se misli ono nemislivo u samome pojmu

transcendencije bitka. I zato što Lévinas svojim „novim dualizmom“

totaliteta (bitka) i beskonačnoga (etike), subjekta i događaja,

izgovorenoga i kazivajućega, dospijeva u otvoreni prostor kraja svih

iluzija o mogućnostima izvedbe jedne an-arhijske zajednice pravednosti

bez religije kao „božanske ruke pravednosti“, nužno je da se kao i

Heidegger, samo s drugim načinom promišljanja kraja metafizike, naseli

u jazu ili bezdanu između prvoga (arhé) i drugoga početka mišljenja.

Similer Documents