Download Platon - Država PDF

TitlePlaton - Država
File Size3.7 MB
Total Pages293
Document Text Contents
Page 1

Layer 1


PLATON

Država

Page 2

PLATON

DR�AVA

Page 146

145


- Prvo, što se tiče prodavanja u roblje. Čini li se pravedno, da
Heleni helenske gradove prodaju u roblje, ili da se to, koliko je
moguće, ne dopusti nikojoj drugoj državi, i da se priučavaju na to, da
štede helensko pleme, kako bi se očuvalo od barbarskog ropstva?

- Svakako je bolje štedjeti.
- Dakle da ni oni sami nemaju Helena za roba i da ostalim

Helenima tako svjetuju?
- Svakako: tako bi se više okretali na barbare, a od sebe se

odvraćali.
- Što dalje; zar je lijepo, kad pobijede, plijeniti poginule, osim

oružja? Ili zar to ne daje kukavicama izgovor, da zaostaju u borbi,
tobože što čine svoju dužnost, kad se oko mrtvaca bave, a nisu li već
mnoge vojske propale radi takve otimačine?

-I te kako.
- A ne čini li se prostota i lakomost plijeniti mrtvaca i znak

ženskoga sićušna mišljenja držati za neprijatelja tijelo poginuloga,
dok je neprijatelj (to jest duša njegova) odletio, a ostavio samo
sredstvo, kojim se borio? Ili misliš, da se oni, koji to čine.
išta razlikuju od pasa, koji se ljute na kamenje kojim su pogođeni, a
puste na miru one, koji ih pogode?

- Nimalo.
- Treba dakle pustiti i ne plijeniti mrtve i ne braniti njihova

ukopa.
- Zaista treba pustiti, Zeusa mi.
- Jamačno ne ćemo oružja nositi ni u hramove kao na dar. osobito

ne oteto helensko oružje, ako nam je što stalo do ljubavi prema
ostalim Helenima; mi ćemo se pače i bojati, da nije kakav grijeh
nositi u hram takve darove, otete srodnicima našim, osim ako bog ne
bude govorio kako drukčije.

- Posve pravo.
- Što dalje; kako će se ti vojnici držati prema neprijateljima, što

se tiče pustošenja helenske zemlje i paljenja kuća?
- Rado bih čuo, da nam kažeš, što misliš.
- Meni se dakle čini, da ne treba činiti nijedno od toga, nego samo

otimati ljetinu; hoćeš da ti kažem i zašto?
- Naravno.

Page 147

146


-Čini mi se, kao što rat i svađa i jesu dvije različite riječi, da tako
i jesu dvoje, stvoreno za dvije različne stvari. A velim da su ovo dva
pojma: prvo domaće i srodno, drugo tuđe i strane. Za domaće je
dakle neprijateljstvo rečeno svađa, a za tuđe rat.

- I ne veliš nimalo nezgodno.
- Pazi dakle, velim li i ovo zgodno. Velim naime, da je helensko

pleme samo sebi domaće i srodno, a barbarskome strano i tuđe.
- Lijepo.
- Kad se dakle bore Heleni s barbarima i barbari s Helenima, reći

ćemo, da ratuju i da su po prirodi zaraćeni i da to neprijateljstvo treba
zvati ratom; a za Helene ćemo reći, kad što takvo budu činili, da su si
od prirode prijatelji, ali daje Helada oboljela i daje nesložna i da
takvo neprijateljstvo treba zvati svađom.

- Ja pristajem, da se tako misli.
- Pazi dakle. U takvom slučaju, koji smo nazvali sada svađom,

naime gdje se takvo što dogodi, te se država raspadne na dva dijela,
pa jedni drugima pustoše polja i pale kuće, svađa se čini griješna,
ijedni i drugi nisu domorodci, jer se inače nikada ne bi usudili
pustošiti svoju hraniteljicu i majku; ali se čini daje u redu, ako
pobjednici pobijeđenima otimaju ljetinu i ako se ponašaju kao
protivnici koji misle da će se pomiriti, a ne uvijek ratovati.

- Ta mnogo je blaže to mišljenje od onoga.
- Što dakle - rekoh - ne će li država, koju ti osnivaš biti helenska?
- Treba svakako da bude.
- Što ne, njezini će građani biti i dobri i blage ćudi.
- Sigurno.
- A bit će prijatelji Helena, i smatrat će Heladu kao svoju, i

sudjelovat će kod svetkovina, kod kojih će biti i ostali?
- Svakako.
- Što ne, razmiricu s Helenima, kao sa svojima srodnicima, držat

će za svađu i ne će je ni zvati ratom?
- Ta ne će.
- Dakle će i započinjati razmirice u nadi, da će se pomiriti?
- Svakako.
- Prijateljski će ih dakle opamećivati a ne će kazniti, da budu

robovi ili da propadnu - kao učitelji, a ne kao neprijatelji.

Page 292

291


reče Er, dušu, kojaje nekada bila Orfejeva, kako je odabirala život
labuda, a nije se htjela roditi od žene, mrzeći na žene zato što su je
žene usmrtile. Vidioje dušu Tamira, kako je odabrala život slavuja;
vidioje i labuda, kako se preobražava, da odabere ljudski život, a
tako jednako i druge ptice pjevice. A dvadeseta po kocki duša
odabrala je život lava; bila je to duša Ajanta Telamonova, koja se
klonila da postane čovjek, jer se sjećala svađe radi oružja. Iza njega
je bila Agamemnonova duša. a i ona je u zamjenu uzela život orlov,
mrzeći na ljude radi stradanja. Srednja je kocka pala na dušu
Atalantinu, i kad je ona vidjela velike časti, kojima se obasipa borac,
nije mogla mimoići to, nego ih je uzela. Poslije nje vidio je dušu
Epeja Panopejeva, kako ide u prirodu žene, nadarene za umijeća, a
daleko medu posljednjima vidio je dušu šaljivca Tersita, kako ulazi u
majmuna. A slučajno je išla na izbor i duša Odisejeva, po kocki od
sviju posljednja. Pamteći pređašnje muke odrekla se častoljublja,
dugo je vremena obilazila i tražila život dokona posebnika i jedva
gaje našla, gdje negdje leži odnemaren od ostalih. Kad ga je vidjela,
rekla je, da bi isto bila učinila i onda, daje prvu kocku dobila; i
veselo gaje uzela. Jednako su tako išle duše i iz ostalih životinja u
ljude ijedne u druge, te su se nepravedne pretvarale u divlje životinje
a pravedne u pitome, i miješalo se svakojako. A kada su već sve duše
život odabrale, onda su, kako im je kocka pala, u redu pristupale k
Davalici, a ona je sa svakim slala onoga Usuda, kojega je odabrao, da
ga u životu čuva i da mu ispuni što je odabrao. Usud je dušu vodio
najprije pred Prelju, pa stupio pod njezinu ruku i pod vreteno, što se
vrti, potvrđujući tako udes, koji je svatko kockom odabrao. A kad se
čovjek dotakao vretena, vodio ga je Usud opet do predenja
Neobrnute, da zapredenu pređu izabrane sudbine učine
nepromjenjivom. A odanle je onda išao ne obazirući se pod prijesto
Nužde i kroz njega je prošao, i kad su već i ostali prošli, išli su svi na
polje Zaborava kroz silnu žegu i omaru, jer i bijaše polje bez drveća i
rašća. Oni su tu, kad je već večer nastajala, razapinjali šatore kraj
rijeke Nehaja, a njegove vode nikakva posuda nije mogla držati.
Potrebno je dakle bilo, da svatko ispije mjericu one vode, a oni koje
ne čuva razumnost, da piju više od mjerice. A kako bi svagda koji
ispio, sve je zaboravljao. Kad su usnuli, te je došla ponoć, nastala je

Page 293

292


grmljavina i potres i odanle je najednom svaki drugamo gore letio, da
se rodi, trepereći kao zvijezde. A njemu nisu dali piti vode; kuda je
pak i kako je došao u tijelo, ne zna, nego je najednom otvorio oči i
vidio, daje zora i da leži na lomači.

I tako se, Glaukone, priča spase i ne propade, i nas će spasiti, ako
budemo nju slušali, i sretno ćemo prijeći rijeku Zaborava, i duše ne
ćemo okaljati. Nego ako mene slušamo, držat ćemo, daje duša
besmrtna i da može podnositi sva zla, sva dobra, pa ćemo se uvijek
držati puta prema gore i pravednost ćemo razumno na svaki način
vršiti, da budemo mili i sami sebi i bogovima, i dok smo ovdje i kad
budemo dobivali nagrade za pravednost, kao dobitnici, što naokolo
nagrade kupe; da budemo sretni i ovdje i na putovanju od tisuću
godina, koje smo pripovijedali.




KRAJ

Similer Documents