Download Kristin Hannah - Boje Istine PDF

TitleKristin Hannah - Boje Istine
File Size1.3 MB
Total Pages291
Document Text Contents
Page 145

odgovara uzorku nađenom na mjestu zločina. Obrana je pak tvrdila da uzorak sjemena

nije bio dostatan za DNK analizu, i da je podudarnost krvne grupe bila nevažna, i,

možda najvažnije, da su dva neidentificirana otiska također pronađena na oružju. Ali

šteta je već bila učinjena.

Ujutro četvrtog dana suđenja tužiteljica je pozvala doktora Barneya Ollivera. On je bio

forenzični kriminolog. Nakon jednosatnog predstavljanja njegovih kvalifikacija i

istraživačkih metoda, Sara je prešla na stvar. „Dr. Olliver, ustanovili smo da ste vi
stručnjak za analizu dlake. Jeste li pronašli uzorke dlaka na mjestu zločina?“

„Jesam.“

Gospođa Hamm je zatražila da se vještačenje doktora Ollivera prihvati kao dokazni

materijal. „Znam da je riječ o kompliciranom znanstvenom iskazu, no možete li nam
pokušati objasniti svoj nalaz?“

„Naravno. Mogu li otići do svojih ploča?“ rekao je pokazujući na četiri velika stalka.

Sutkinja je potvrdno kimnula glavom.

Sljedećih sat vremena gospodin Olliver je objašnjavao sve što je potrebno znati o

analizi uzorka dlake, uključujući specificiranje dlaka pronađenih na mjestu zločina,

njihovu teksturu, debljinu i drugo.

Winona je primijetila da porotnici gube interes, da trate vrijeme piskarajući, dok
tužiteljica nije rekla, „I da li ijedna od devet stidnih dlaka koje ste pronašli na mjestu

zločina i podvrgli svojim rigoroznim metodama analize odgovara optuženome?“

„Prigovor!“ rekao je Roy, ustavši sa stolice. „Upotreba riječi odgovara može zavesti u
bludnju.“

„Prihvaća se“, složila se sutkinja.

Dr. Olliver se jedva zaustavio. „Od devet stidnih dlaka koje smo pronašli na mjestu
zločina, šest se mikroskopski slaže s optuženim.“

„Znači li to onda da su stidne dlake gospodina Raintreeja identične ubojičinim?“

„Prigovor“, uzviknuo je Roy, iskočivši iz stolice.

Winona je pratila pogledom kako su odvjetnici pristupili sucu, prepirali se međusobno
pa vratili na svoja mjesta.

Gospođa Hamm je rekla, „Doktore Olliver, jesu li prema vašem stručnom mišljenju
stidne dlake Dallasa Raintreeja mikroskopski podudarne sa stidnim dlakama koje ste

pronašli na mjestu zločina?“

„Točno.“

Sad je prišao Roy nakon što je tužiteljica sjela. „Vi ne možete dokazati da su stidne
dlake pronađene na mjestu zločina potekle od Dallasa Raintreeja, zar ne?“

„Mogu posvjedočiti da su uzorci dlake koje smo prikupili promatrani na najpreciznijoj
mikroskopskoj razini i da u potpunosti odgovaraju onima gospodina Raintreeja.“

-145-

Page 146

„Ali ne i da su zapravo potekli od njega.“

„Ne, to ne možemo dokazati, ali kao stručnjak...“

„Zahvaljujem“, rekao je Roy. „Odgovorili ste na moje pitanje.“

Sad je ustala gospođa Hamm. „Doktore Olliver, da li su prema vašem mišljenju uzorci
dlake pronađeni na mjestu zločina mogli poteći od gospodina Raintreeja?“

„Da, mogli su.“

„Hvala.“

Petog dana suđenja proširio se glas da se očekuje svjedočenje tužiteljičina glavnog

svjedoka. Svi su o tome govorili nastojeći pogoditi o kome se radi. Uzbuđenje je

dostiglo vrhunac kad su svi ušli u sudnicu i zauzeli svoja mjesta.

Winona je sjedila na svom uobičajenom mjestu, i primijetila da su njezine sestre i opet
prošle pokraj nje bez riječi.

Ovaj je tjedan bio izuzetno težak za Vivi Ann; klonula je i više nije bila u stanju skrivati
svoju zabrinutost i muku. Njena plava kosa, inače tako sjajna i njegovana, padala joj je

beživotno niz leđa. Prestala se šminkati, a bez rumenila njeno je lice bilo iscrpljeno i

blijedo. U usporedbi s licem, njene su zelene oči izgledale zapanjujuće sjajne.

Winona je žudjela za tim da bude uz nju, da joj pomogne, no njezina pomoć nije bila
dobrodošla.

Sutkinja je ušla u sudnicu i sjela na svoje mjesto. Čim su se porotnici smjestili, suđenje

je započelo.

„Sud poziva kao svjedoka Myrtle Michaelian.“

Sudnicom se pronio val šaputanja, toliko glasnog da je sutki nja podsjetila publiku da

se utiša. Winona je bila iznenađena kao i svi drugi. Bila je uvjerena da će glavni svjedok
biti jedan od onih ofucanih tipova koji su često zalazili kod Cat.

Myrtle je ušla u sudnicu, trudeći se da izgleda samouvjereno, ali taj je pokušaj samo
povećao njen strah. Kosa joj je već bila vlažna od znoja. U cvjetnoj haljini od poliestera

izgledala je kao ostarjela pravna tajnica.

„Recite točno svoje ime i prezime.“

„Myrtle Ann Michaelian.“

„Gdje stanujete?“

„Mountain Vista Drive 178, Oyster Shores.“

„Čime se bavite, gospođo Michaelian?“

„Moji roditelji su otvorili restoran Blue Plate 1942. godine. Ja sam preuzela posao 1976.
Moj suprug i ja smo otvorili svoju slastičarnicu 1990. Na kraju glavne ceste.“

„I gdje se nalazi vaša slastičarnica u usporedbi s kućom Cat Morgan?“

„Niz ulicu. Morate proći kraj našeg lokala da biste došli do njene kuće.“

-146-

Page 291

Kad je moj tata došao kući, sve se promijenilo. Čim smo se pojavili na rancu, ljudi su počeli

dolaziti. Među prvima, Myrtle, Cissy i njen tata.

Svi smo neko vrijeme samo stajali i gledali se. Kao u nekoj čudnoj igri. A onda je Myrtle došla
do mog tate i rekla: Izgleda da sam pogriješila.

U redu, rekao je vrlo tiho. Vidio sam koliko je to značilo Cissynoj baki, to što joj je oprostio, i
po prvi put u životu sam osjetio kako je to biti ponosan na svoga tatu.

A onda je otišao do Cissy i rekao. Dakle ti si djevojka koju voli moj sin.

A Cissy je kimnula glavom i počela plakati rekavši. Nadam se.

Ti si sve ovo započela. Hvala ti.

Nakon toga je Cissy došla do mene i poljubila me i sve je izgledalo tako nestvarno, iako je
bilo stvarno, a meni je bilo drago jer sam tada pomislio: To sam ja.

Ja sam Grey i Raintree i ova zemlja do koje mi nikad nije bilo stalo je mjesto kome pripadam,

a ovaj grad nije takav kakvim sam ga smatrao. Neki ljudi ne vjeruju u mog tatu i mene — i

možda nikad ni neće — ali nema veze. Jer mi vjerujemo u nas i mi smo zajedno. Mnop su

ipak došli

i zaželjeli mom tati dobrodošlicu. Osim djeda, naravno. To me zbilja naljutilo, ali kad sam to

rekao tati, on se samo nasmiješio i rekao. Pusti starca na miru. I poslušao sam ga.

Te večeri kad su svi otišli i u kući smo ostali samo mama, tata i ja, pogledao sam kroz prozor i

vidio da nas Renegade gleda. Tata je došao do mene, stavio mi ruku na rame i rekao. Mislio
sam na tebe svaku noč, Noah. Svaku noć

Onda nam se pridružila i mama rekavši. Što moji dečki rade ovdje sami?

A ja sam rekao ono što mi je jedino palo na pamet: Čekamo te.

Evo me, rekla je mama. Ova je obitelj dovoljno dugo čekala. Tko se hoće kartati?

A tata je rekao. Može. Vrijeme je da naučim svoga sina kako se igra poker.

Njegovog sina.

Tad sam napokon dobio svoj odgovor, tad sam napokon shvatio tko sam.

Similer Documents