Document Text Contents
Page 1
TAJNA MARSA
Tajna veza između Zemlje i Crvenog planeta
Graham Hancock
Robert Bauval
John Grigsby
Page 2
Naslov izvornika
Graham Hancock, Robert Bauval, John Grigsby ©1998
THE MARS MYSTERY
THE SECRET CONNECTION BETWEEN
EARTH AND THE RED PLANET
Jesmo li nasljednici marsovske baštine?
Tajna Marsa je majstorsko djelo povijesnoga otkrivanja. Ono istražuje sve brojnije dokaze koji
povezuju tri događaja: fotografije iz 1976. porušenih "spomenika" na Marsu, nedavno otkriće
fosila u Marsovom meteoritu starom 3,5 milijarde godina, te uzbudljiva otkrića o egipatskoj
Sfinzi i piramidama. Tu su činjenice, tajanstveno neobjavljivane, koje ne samo da ukazuju na
inteligentni život na crvenom planetu, već propituju stara vremena i podrijetlo ljudske rase.
.
•Što povezuje Marsove piramide s piramidama Egipta i megalitskim mjestima po svijetu?
.
• Što povezuje sadašnja iskopavanja u Egiptu sa spuštanjem Apolla na Mjesecu?
I zbog čega se fosil s Marsa tako dugo čuvao kao vojna tajna?
.
• Jesu li nova egipatska iskopavanja dio prikrivene potrage za vremenskom kapsulom
s onu stranu povijesti?
.
• Je li puka slučajnost da El Kahira, arapsko ime za Kairo, znači "Mars"?
.
Ova jedinstvena i fascinantna kronika - s nizom likova među kojima nalazimo sveučilišne
profesore, znanstvenike NASA-e, fizičare i dužnosnike vlade SAD-a - temeljito ispituje
skrivene dnevne redove i raspravlja o mogućnosti najvećega prikrivanja koje je svijet
ikada doživio.
Page 145
Gradovi bogova 16
Sjećate li se sjeverne geografske širine od 19,5 stupnjeva - mjesta
gdje se u srpnju 1997. spustio tetrahedralni Mars Pathfinder - i
otkrića matematičkih vrijednosti fi, pi, e i t, kao i drugih korijena iz
2, 3 i 5, u piramidama i brežuljcima Cydonije? Nekoliko istraživača
AOC-a ne vjeruje da je slučajno što su istovjetne geometrije (a
istovjetne geografske širine su u razmaku od 2 minute - to jest dvije
šezdesetine stupnja) pronađene na nekoliko arheoloških mjesta na
Zemlji.
U Meksičkoj dolini, drevni Teotihuacan, "mjesto gdje su ljudi
postali bogovi," proteže se blizu 19,5 stupnjeva sjeverne geografske
širine, u blizini modernoga Mexico Cityja. Čudo starine - nepozna
toga podrijetla i neodređenoga doba - nad njegovim četiri kilometra
dugom Putu mrtvih uzdižu se tri čudovišne piramide: Piramida Sunca,
Piramida Mjeseca i Piramida Quetzalcoatl.
Hugh Harleston, Jr., građevinski inženjer opsjednut Srednjom
Amerikom od 1940-ih, predstavio je 1974. prijepornu i revolucio
narnu studiju o gradu Teotihuacanu na četrdeset četvrtom Međuna
rodnom kongresu amerikanista.
Nakon trideset godina računanja, i više od 9.000 mjerenja na licu
mjesta, on je naišao na dotad nepoznati sustav mjerenja koji se ko
ristio u Teotihuacanu - koji je nazvao STU, Standardna teotihua-
canska jedinica. Ta jedinica odgovara mjeri od 1,059 metara. John
Michell, stručnjak za drevnu metrologiju, govori sljedeće o STU-u:
Harleston je također prepoznao geodetsko značenje te jedinice:
1,0594063 metra odgovara "Židovskom štapu" od 3,4757485
stopa, istoj jedinici koja predstavlja širinu nadvratnika Stone-
Page 146
hengea, šestomilijuntni dio polarnoga polumjera Zemlje, i jedan
dio u njezinom prosječnom opsegu od 37.800.000.
Kod
Harleston je pronašao da se mjerenja građevina u Teotihuacanu, kao
i razdaljine između konkretnih građevina, vladaju jasnim slijedom
brojeva u STU-ima-konkretno 9, 18, 24, 36, 54, 72, 108, 144, 162,
216, 378, 540 i 720 STU-a. Tako je, naprimjer, duljina jedne strane
Piramide Mjeseca u osnovici 144 STU-a, dok središte Piramide
Sunca leži 720 STU-a južno od središta Piramide Mjeseca.
Zanimljiva činjenica u vezi s tim slijedom brojeva, kao što su po
vjesničari znanosti Girogio de Santillana i Hertha von Deschend
pokazali u svom majstorskom djelu Hamletov mlin, je u tome što se
on stalno pojavljuje u drevnim mitovima i svetoj arhitekturi po ci
jelom svijetu. Ti su autori također pokazali da se matematički sli
jed izvodi iz astronomske pojave poznate kao precesija ekvinocija.
Da ukratko sažmemo, dovoljno je podsjetiti čitatelja da postoji
oscilacija od jedne minute u Zemljinoj osi i da ta oscilacija ima krug
od 25.920 godina. S obzirom da je Zemlja motrište iz kojega proma
tramo zvijezde, neizbježno je da te promjene od jedne minute u
Zemljinoj orijentaciji u svemiru promijene prividne orijentacije zvi
jezda onako kako se one pojavljuju kada se promatraju sa Zemlje.
Najpoznatiji učinak precesije može se promatrati za proljetnoga
ekvinocija, 21. ožujka na Sjevernoj hemisferi, a iskazuje se kao kraj
nje sporo okretanje dvanaest zodijakalnih zviježđa na pozadini ko
jih vidimo kako se Sunce rađa toga posebnoga dana. To okretanje na
stavlja se jedan stupanj svakih 72 godine (pa tako 30 stupnjeva u
2.160 godina). S obzirom da je svakom od dvanaest zodijakalnih
zviježđa tradicionalno dodijeljen segment od 30 stupnjeva ekliptike
(vidljivi godišnji put Sunca među zvijezdama koji prolazi kroz 12
zodijakalnih zviježđa), iz toga slijedi da će svaka konstelacija "ugo
stiti" Sunce u ekvinociju za razdoblje od 2.160 godina (12 x 2.160
= 25.920 godina, potpun precesijski krug).
Ti brojevi i računanja čine osnovne sastavnice drevnoga koda.
Nazovimo ga "precesijskim kodom." U skladu s drugim ezoteričkim
numerološkim sustavima, u kodu je dopušteno pomicati decimalne
Page 289
"Dendritski" kanali poput ovih, koji sliče zemaljskim riječnim pritocima, daju
dokaz da je pusti Mars mogao nekada obilovati vodom kao Zemlja danas.
Jesu li ovi kanali u Chryse Planitiji oblikovani pokretom velikih masa vode?
Page 290
Grebenasta ravnica Hellas Planitije, ovdje obavijena ledom CO2
također je nastala u sudaru s predmetom veličine 100 kilometara.
Nesreća u dubini planeta što ju je izazvao sudar s kasnijim komadima
možda je imala za ishod oblikovanje izbočine Tharsis na suprotnoj
hemisferi, prouzročivši da Mars popuca po šavovima uzduž jedne
četvrtine svoga oboda da bi se stvorio ponor Valles Marineris.
TAJNA MARSA
Tajna veza između Zemlje i Crvenog planeta
Graham Hancock
Robert Bauval
John Grigsby
Page 2
Naslov izvornika
Graham Hancock, Robert Bauval, John Grigsby ©1998
THE MARS MYSTERY
THE SECRET CONNECTION BETWEEN
EARTH AND THE RED PLANET
Jesmo li nasljednici marsovske baštine?
Tajna Marsa je majstorsko djelo povijesnoga otkrivanja. Ono istražuje sve brojnije dokaze koji
povezuju tri događaja: fotografije iz 1976. porušenih "spomenika" na Marsu, nedavno otkriće
fosila u Marsovom meteoritu starom 3,5 milijarde godina, te uzbudljiva otkrića o egipatskoj
Sfinzi i piramidama. Tu su činjenice, tajanstveno neobjavljivane, koje ne samo da ukazuju na
inteligentni život na crvenom planetu, već propituju stara vremena i podrijetlo ljudske rase.
.
•Što povezuje Marsove piramide s piramidama Egipta i megalitskim mjestima po svijetu?
.
• Što povezuje sadašnja iskopavanja u Egiptu sa spuštanjem Apolla na Mjesecu?
I zbog čega se fosil s Marsa tako dugo čuvao kao vojna tajna?
.
• Jesu li nova egipatska iskopavanja dio prikrivene potrage za vremenskom kapsulom
s onu stranu povijesti?
.
• Je li puka slučajnost da El Kahira, arapsko ime za Kairo, znači "Mars"?
.
Ova jedinstvena i fascinantna kronika - s nizom likova među kojima nalazimo sveučilišne
profesore, znanstvenike NASA-e, fizičare i dužnosnike vlade SAD-a - temeljito ispituje
skrivene dnevne redove i raspravlja o mogućnosti najvećega prikrivanja koje je svijet
ikada doživio.
Page 145
Gradovi bogova 16
Sjećate li se sjeverne geografske širine od 19,5 stupnjeva - mjesta
gdje se u srpnju 1997. spustio tetrahedralni Mars Pathfinder - i
otkrića matematičkih vrijednosti fi, pi, e i t, kao i drugih korijena iz
2, 3 i 5, u piramidama i brežuljcima Cydonije? Nekoliko istraživača
AOC-a ne vjeruje da je slučajno što su istovjetne geometrije (a
istovjetne geografske širine su u razmaku od 2 minute - to jest dvije
šezdesetine stupnja) pronađene na nekoliko arheoloških mjesta na
Zemlji.
U Meksičkoj dolini, drevni Teotihuacan, "mjesto gdje su ljudi
postali bogovi," proteže se blizu 19,5 stupnjeva sjeverne geografske
širine, u blizini modernoga Mexico Cityja. Čudo starine - nepozna
toga podrijetla i neodređenoga doba - nad njegovim četiri kilometra
dugom Putu mrtvih uzdižu se tri čudovišne piramide: Piramida Sunca,
Piramida Mjeseca i Piramida Quetzalcoatl.
Hugh Harleston, Jr., građevinski inženjer opsjednut Srednjom
Amerikom od 1940-ih, predstavio je 1974. prijepornu i revolucio
narnu studiju o gradu Teotihuacanu na četrdeset četvrtom Međuna
rodnom kongresu amerikanista.
Nakon trideset godina računanja, i više od 9.000 mjerenja na licu
mjesta, on je naišao na dotad nepoznati sustav mjerenja koji se ko
ristio u Teotihuacanu - koji je nazvao STU, Standardna teotihua-
canska jedinica. Ta jedinica odgovara mjeri od 1,059 metara. John
Michell, stručnjak za drevnu metrologiju, govori sljedeće o STU-u:
Harleston je također prepoznao geodetsko značenje te jedinice:
1,0594063 metra odgovara "Židovskom štapu" od 3,4757485
stopa, istoj jedinici koja predstavlja širinu nadvratnika Stone-
Page 146
hengea, šestomilijuntni dio polarnoga polumjera Zemlje, i jedan
dio u njezinom prosječnom opsegu od 37.800.000.
Kod
Harleston je pronašao da se mjerenja građevina u Teotihuacanu, kao
i razdaljine između konkretnih građevina, vladaju jasnim slijedom
brojeva u STU-ima-konkretno 9, 18, 24, 36, 54, 72, 108, 144, 162,
216, 378, 540 i 720 STU-a. Tako je, naprimjer, duljina jedne strane
Piramide Mjeseca u osnovici 144 STU-a, dok središte Piramide
Sunca leži 720 STU-a južno od središta Piramide Mjeseca.
Zanimljiva činjenica u vezi s tim slijedom brojeva, kao što su po
vjesničari znanosti Girogio de Santillana i Hertha von Deschend
pokazali u svom majstorskom djelu Hamletov mlin, je u tome što se
on stalno pojavljuje u drevnim mitovima i svetoj arhitekturi po ci
jelom svijetu. Ti su autori također pokazali da se matematički sli
jed izvodi iz astronomske pojave poznate kao precesija ekvinocija.
Da ukratko sažmemo, dovoljno je podsjetiti čitatelja da postoji
oscilacija od jedne minute u Zemljinoj osi i da ta oscilacija ima krug
od 25.920 godina. S obzirom da je Zemlja motrište iz kojega proma
tramo zvijezde, neizbježno je da te promjene od jedne minute u
Zemljinoj orijentaciji u svemiru promijene prividne orijentacije zvi
jezda onako kako se one pojavljuju kada se promatraju sa Zemlje.
Najpoznatiji učinak precesije može se promatrati za proljetnoga
ekvinocija, 21. ožujka na Sjevernoj hemisferi, a iskazuje se kao kraj
nje sporo okretanje dvanaest zodijakalnih zviježđa na pozadini ko
jih vidimo kako se Sunce rađa toga posebnoga dana. To okretanje na
stavlja se jedan stupanj svakih 72 godine (pa tako 30 stupnjeva u
2.160 godina). S obzirom da je svakom od dvanaest zodijakalnih
zviježđa tradicionalno dodijeljen segment od 30 stupnjeva ekliptike
(vidljivi godišnji put Sunca među zvijezdama koji prolazi kroz 12
zodijakalnih zviježđa), iz toga slijedi da će svaka konstelacija "ugo
stiti" Sunce u ekvinociju za razdoblje od 2.160 godina (12 x 2.160
= 25.920 godina, potpun precesijski krug).
Ti brojevi i računanja čine osnovne sastavnice drevnoga koda.
Nazovimo ga "precesijskim kodom." U skladu s drugim ezoteričkim
numerološkim sustavima, u kodu je dopušteno pomicati decimalne
Page 289
"Dendritski" kanali poput ovih, koji sliče zemaljskim riječnim pritocima, daju
dokaz da je pusti Mars mogao nekada obilovati vodom kao Zemlja danas.
Jesu li ovi kanali u Chryse Planitiji oblikovani pokretom velikih masa vode?
Page 290
Grebenasta ravnica Hellas Planitije, ovdje obavijena ledom CO2
također je nastala u sudaru s predmetom veličine 100 kilometara.
Nesreća u dubini planeta što ju je izazvao sudar s kasnijim komadima
možda je imala za ishod oblikovanje izbočine Tharsis na suprotnoj
hemisferi, prouzročivši da Mars popuca po šavovima uzduž jedne
četvrtine svoga oboda da bi se stvorio ponor Valles Marineris.
