Download Charles Van Doren - Povijest Znanja PDF

TitleCharles Van Doren - Povijest Znanja
File Size2.4 MB
Total Pages431
Document Text Contents
Page 2

Charles Van Doren

POVIJEST
ZNANJA

Prošlost, sadašnjost i budu nost

Page 215

Izum znanstvene metode

ga. On ga se sam ne bi sjetio. Bellarmino ga je, me utim, posve zanemario,
premda bi za njega predstavljao vrlo dobru odstupnicu. Tvrdoglavo je srljao
naprijed, ne obaziru i se na politi ke posljedice progona i osude Galileja,
možda i do smrti.

Galilej je tako er mnogo griješio što nije pokušao razumjeti Bellarminoa
i one koje su nau avali poput njega. Rasprava nije bila samo znanstvena, a si-
gurno se nije vodila oko neke znanstvene istine, recimo one da se Sunce
okre e oko Zemlje ili Zemlja oko Sunca.

Rije je bila o samoj znanosti, o ulozi koju je trebala imati u ljudskom ži-
votu, a posebice o tome smije li se znanstvenicima dopustiti da s apsolutnom
slobodom teoretiziraju o stvarnosti. Još više, u pitanju je bila Božja država, na
koju se više ne bi moglo gledati istim o ima ako je Galilej imao pravo.

Odnosno, kad bi mu se dopustilo da kaže da ima pravo na na in kako je
on to htio. Svi su znali da na neki na in ima pravo jer su njegove hipoteze bile
mnogo bolje od drugih. Galileja, me utim, nisu zadovoljavale samo hipoteze.
Ustrajao je u tome da je istina ono što matemati ki može dokazati s pomo u
svojih opažanja i da to ne može osporiti nitko osim boljeg matemati ara ili
boljeg opaža a.

Crkva nije nadležna, govorio je, za opisivanje fizikalne stvarnosti. Ali što
bi tada Crkvi uop e preostalo? Ako Crkva više nije imala što re i o svemu
osim duši, ne bismo li je sveli samo na savjetnika duša? A kad bi se to dogodi-
lo, postojala je opasnost da e milijuni duša prestati pitati Crkvu za savjet. A
ne bi li tada ve ina vjerojatno završila u paklu?

Tako je govorio Bellarmino. Njegovo razumijevanje izbora pred kojim se
ovje anstvo nalazilo bilo je jasno. Galileo je osu en na šutnju i tome se uglav-

nom pokorio. Bellarmino je proglašen svecem. Kanoniziran je 1930. Kona ni
pobjednik, me utim, bio je Galilej. Crkva je svedena na savjetnika duša, ba-
rem u zapadnome svijetu, a znanost je uzdignuta na položaj vrhovnog au-
toriteta.

Bellarmino je doživio neuspjeh jer nije bio dovoljno dobar teolog. Trebao
je Augustina bolje protuma iti i uvidjeti da su dva grada samo alegorijski. Ne-
emo ih vidjeti pogledamo li kroz teleskop. Sv. Augustin i mnogi koji su ga

bolje razumjeli, uvijek su mogli održavati ravnotežu izme u dviju stvarnosti
koje bismo mogli poistovjetiti s dvama gradovima. Neka Galilej bude autori-
tet u Ljudskoj državi. Crkva je mogla ostati autoritet u Božjoj državi. Kako je
Crkva htjela obje vlasti, ostala je bez i ega.

Kad danas pogledamo u vedro no no nebo, vidimo krasan prizor, ali to
nije ono što je ovje anstvo neko na njemu vidjelo. Zbog toga smo istodob-
no dobili i izgubili.

197

Page 216

POVIJEST ZNANJA

Descartes

Rene Descartes ro en je 1596. u francuskom gradi u La Haye (danas La Haye-
-Descartes), a umro je 1650. u Švedskoj od teške prehlade koju je dobio jer je
za sjevernja ke zime u pet ujutro morao podu avati filozofiju. Uvijek se više
volio izležavati, mrzio je hladno u, ali je njegova pokroviteljica kraljica Kri-
stina ustrajala na filozofiji u pet ujutro, a on joj nije mogao re i ne. Takve iro-
nije ine povijesnu znanost vrlo zanimljivom.

Životopis Renea Descartesa obiluje sli nim ironijama. Bio je odan kato-
li anstvu, ali je na potkopavanju crkvenog autoriteta u inio više od ikoga dru-
gog. Stvorio je znanstvenu metodologiju koja ne samo što e revolucionirati
znanost nego i na in života ljudi na našem planetu. Njegovi pogledi na stvari
su, me utim, nerijetko bili krivi, a u nekim su slu ajevima bili tako nesretno
zamišljeni da su francuski znanstveni napredak usporavali puna dva stolje a
jer su francuski filozofi smatrali da moraju slijediti Descartesa, razumjeli ga ili
ne. Sli no tome, englesko ustrajanje da je Newtonovo nazivlje za integralni
ra un bolje od Leibnitzovog - što je bila glupost, premda je Newton svakako
prvi izmislio integralni ra un - englesku je matematiku unazadilo za više od
stotinu godina. Najironi nija od svega bila je injenica kako je Descartesova
potraga za to noš u po ivala na na elu kako u sve treba sumnjati. Bila je to
vrlo neobi na ideja, ali je bila u inkovita.

Descartes je dobio najbolje isusova ko obrazovanje koje se moglo na i u
Europi tog doba, obrazovanje koje je obuhva alo opširno prou avanje aristo-
telovske logike i fizikalne znanosti. Ali kad je u dobi od dvadeset godina diplo-
mirao, bio je o ajan jer je smatrao da ništa ne zna sa sigurnoš u kojom je že-
lio sve znati. Bolje re eno, sa sigurnoš u nije znao ništa osim nekih matema-
ti kih istina.

Matemati ki su se, osje ao je, stvari mogle to no opisati, jer ste po injali
od aksioma neupitne izvjesnosti i od njih u malim koracima izgra ivali ustroj
jednako neupitne izvjesnosti. Takva se izvjesnost, mislio je, nije mogla pove-
zati ni s jednom drugom znanosti, bilo s poviješ u, filozofijom, pa ak ni teo-
logijom, usprkos injenici da se ova posljednja hvalila kako je najizvjesnija
medu onima dostupnim ljudskom umu.

Poslije mnogo putovanja, itanja i opsežne prepiske s najnaprednijim mi-
sliocima Europe tog doba, Descartes je 1639. bio spreman za pisanje svojevr-
snog pregleda svoje filozofije koja e sve znanje uklopiti u jedan ustroj uteme-
ljen na univerzalnom postupku koji je vodio to nosti. Te je godine, me utim,
uo za Galilejevu osudu pa je pomislio kako bi bilo bolje da tu knjigu ne

napiše. Umjesto toga je napisao Traktat o metodi, usredoto en samo na meto-

198

Page 430

POVIJEST ZNANJA

Venera, 68
Vergilije, 56-57
Via Appia, 65
Vijetnamski rat, 174-175
Vizigoti, 83-84, 87
vjera, razum protiv, 107-118
vjerska snošljivost, 159-160, 228
vlada

demokratska vidi demokracija
Jefferson i, 217-219
komunistička, 293, 295-301, 303
Locke i, 213-215
računalna, 398-400
rimska, 81
svjetska, 304-307
teokracija, 98-107, 119-120,

302-303
totalitarna, 295, 298-302, 303

voda, kao Talesov supstrat, 29-31
vojničko razmišljanje, 174-175,

276-278 vrline, Aristotelovo
viđenje, 41-42

Watson, James D., 320, 321
Whitman, Walt, 269 Wilhelm,
car, 397 Wilkie, Wendell, 308
William Ockhamski, 117, 203
William, kralj, 215,291

Yeats, William Butler, 354-355

začini, trgovina, 166-168,172, 173
zaključivanje, deduktivno i

induktivno, 133-134 zaštita
tijekom srednjega vijeka, 94
Zedong, Mao, 219 Zemljina
biomasa, 380-383
zemljoposjednici (gospodari),

240-241
Zenon, 67, 76
znanost

aristotelovska, 185-188,190-195,
197,200,201,204,319

grčko viđenje, 54, 55
kršćanstvo i, 192,195-197

matematika i, 180-181,184, 195,
198-199

prirodoznanstvo, 128

.
tri značajke, 182-184 znanost i

tehnologija. Vidi tako er
pojedine teme
analiza kaosa, 372-374
astronomija. Vidi astronomija
atomska fizika. Vidi atomska fizika
atomska teorija, 372-374
ekologija, 332-335, 382-383
elektricitet, 261-262
evolucijska teorija, 271-272
genetičko inženjerstvo, 385-391
genetika, 319-322
hipoteza Gaje, 383-385
istraživanje svemira, 331-332
medicina, 340-344
parni stroj, 256-258
računala. Vidi računala
rimska, 80-81
tehnološka ovisnost i, 340
u srednjem vijeku, 107 znanstvena

fantastika, 378-380 znanstvena
metoda, 179-206, 207

dedukcija i indukcija, 133-134
znanstveno znanje, 129-130, 179-182
Zola, Emile 270

žene
Aristotelovo viđenje, 41, 44-45
Platonovo viđenje, 111
seksizam i, 309-310
u Don Giovanniju, 230, 231

Židovi, 14-15, 97-99, 106. Vidi
tako er židovstvo
Holokaust i, 273
posuđivanje novca i, 243
Rimsko Carstvo i, 97
teologija i, 97 židovstvo,

14-15,19, 22
kršćanstvo uspoređeno sa, 17

život u srednjemu vijeku, 93-94
žrtva

ljudska, 12-14
životinja ili predmeta, 12-14

412

Similer Documents